|
KRUŽI LI BAUK SOCIJALIZMA PONOVNO EUROPOM I SVIJETOM? (JE LI SOCIJALIZAM POŽELJNA I REALNA ALTERNATIVA NEOLIBERALNOM KAPITALIZMU?)
Recenzija, Prikaz
Raspad Sovjetskoga Saveza i Varšavskog pakta, jednako kao i „komunističkoga“ poretka u istočno-europskim zemljama u godinama 1989-1990. označili su početak nove epohe u novijoj svjetskoj povijesti, koju su obilježile politička i ideološka pobjeda neoliberalnoga kapitalizma i globalna hegemonija Sjedinjenih Američkih Država. Mnogi su tada vjerovali da se radi o konačnoj povijesnoj pobjedi kapitalističkoga društveno-ekonomskoga sustava, koji je dokazao svoju civilizacijsku superiornost i nezamjenjivost. No, već nakon jednoga desetljeća ponovno su na površinu izbile, i to na dramatičan način prirođene, strukturne slabosti i kontradikcije kapitalističkoga sustava, potencirane njegovom radikalnom, neoliberalnom varijantom, koja je ukinula sva ograničenja neobuzdanom nagonu za maksimalizacijom profita i za gomilanjem bogatstva. Ubrzana je imovinska i dohodovna polarizacija, kako na nacionalnoj, tako i na međunarodnoj razini: ojačala je globalna koncentracija i moć financijskoga kapitala i njegova spekulativna narav i nastavljena je devastacija prirodnoga okoliša s mogućim katastrofalnim posljedicama. Sa druge strane, počeo se nazirati kraj američke ekonomske i političke globalne hegemonije. Spektakularni neprekinuti tridesetgodišnji gospodarski rast Kine (a potom i Indije) i očekivano skoro premještanje globalne ekonomske moći u Aziju nagovještava kraj dominacije jedne svjetske supersile, rađanje novoga multilateralnoga međunarodnoga poretka, a time i kraj prevlasti neoliberalnoga kapitalizma. Te su nove tendencije pokrenule razne inicijative za transformaciju postojećega neoliberalnog modela u „moralni“, „društveno odgovoran“ kapitalizam, „kapitalizam s ljudskim licem“. Istovremeno su oživjele rasprave o relevantnosti socijalističke ideje u novim okolnostima 21. stoljeća. Svrha je ovoga rada preispitivati te ideje stare dva stoljeća, koje dosad nisu imale sreće u pokušajima svoje realizacije. U tu se svrhu analiziraju evolucija i obilježja raznih socijalističkih doktrina, nastoji se definirati bit autentične socijalističke vizije, zatim se istražuju neuspjela primjena socijalističkoga projekta u nekoliko najvažnijih zemalja i razlozi tih neuspjeha, i na kraju se ispituju perspektive ostvarenja toga zamišljenoga humanijega, pravednijega i funkcionalnijega društva u suvremenome postindustrijskome, informatičkome, globaliziranome svijetu, u kojem je još uvijek dominantan čimbenik financijski i korporacijski kapital. Rasprava o navedenim temama dovela je autora do ovih zakljućaka: a) kapitalistički je sustav iscrpio svoju povijesnu dinamičku i progresivnu funkciju i zbog svojih urođenih slabosti i proturječnosti, koje je njegova fundamentalistička, neoliberalna varijanta dovela do kritične razine, postao zaprekom daljem civilizacijskom napretku; b) zato je na dnevni red došla ili transformacija kapitalističkoga sustava u socijalno, funkcionalno i ekološki održivi model ili njegova zamjena novim, socijalističkim sustavom, u kojem će vladati jednakost, pravednost, tolerancija i zajedništvo, jednako kao i prevlast moći i interesa rada nad interesima kapitala; c) suvremeni tehnološki napredak omogućuje uz odgovarajuća institucionalna rješenja zadovoljavanje, ne samo osnovnih, već i viših kulturnih potreba svih ljudi i pretvaranje rada iz egzistencijalne potrebe u prirodnu potrebu; d) ali ostvarenje toga novoga društva slobode, jednakosti i harmonije ne ovisi samo o radikalnoj institucionalnoj preobrazbi, t.j. o promjenama odnosa ekonomske i političke moći i društvenih odnosa, već prije svega ovisi o promjeni individualne i kolektivne svijesti ljudi, tj. o podizanju te svijesti na višu spoznajnu, humanu i etičku razinu prevladavanjem egocentričnosti u korist suosjećanja, tolerancije i zajedništva; e) usprkos nastojanju da se kapitalistički sustav reformira u smislu većeg uvažavanja etičkih, socijalnih i ekoloških zahjeva, taj će sustav prije ili poslije zamijeniti novi društveno-ekonomski model zasnovan na filozofiji humanizma umjesto na filozofi ji utilitarizma koja obilježava kapitalizam.
slom „etatističkoga socijalizma“; trijumf neoliberalizma; globalna hegemonija SAD; svjetska kriza kapitalističkoga sustava; multilateralni međunarodni poredak; „moralni kapitalizam“; demokratski socijalizam.
Puni tekst (Hrvatski) Str. 354 - 404 (pdf, 290.45 KB)
|